15 primjera citata - Enciklopedija

Sadržaj

Vrste citiranja teksta
Posebni znakovi
Primjeri kratkih citata
Primjeri dugih tekstualnih citata
Parafrazirati ili citirati?
Primjeri parafraza

A tekstualni citat je oblik posuđivanja sadržaja koji služi čitatelju da stavi do znanja da su ono što se govori tuđe riječi. Ta se radnja naziva uputom, a čitatelju omogućuje da zna kada čita autora i kada čita tekstove koje je taj autor istraživao, a također nudi i informacijske ključeve kako bi mogao otići do izvorne knjige kako bi se dalje produbio.

Kad god uzmemo ideju koja je već objavljena i iskoristimo je ili koju istražimo kako bismo iznjedrili vlastite ideje, moramo uzeti u obzir odakle sve potječe i razlikovati ono što je naše od stranog. U suprotnom, nastat će a plagijat, oblik intelektualnog nepoštenja koji može dovesti do kazni i problema. Plagijarizam je oblik krađe.

I doslovni citati i konačna bibliografija teksta pripremljeni su prema standardiziranim metodološkim modelima. Najpoznatija su APA (Američko psihološko udruženje) i MLA (s engleskog: Association of Modern Languages).

Može vam pomoći: Bibliografski citati

Vrste citiranja teksta

Kratki citati (manje od 40 riječi). Moraju biti ugrađeni u tekst, bez ometanja tijeka ili izgleda. Moraju se nalaziti u navodnicima (koji označavaju početak i kraj izvornog teksta), uz referencu u bibliografskim podacima citata:

- Godina izdavanja knjige. To je osobito važno ako postoji više knjiga koje isti autor citira, jer će se razlikovati po godinama.
- Broj citirane stranice ili stranica. Obično mu prethodi kratica "str". ili "str." U slučaju nekoliko stranica, citirat će se prva i zadnja, odvojene kratkom crticom: pp. 12-16. U slučaju odvojenih, ali isprekidanih stranica, koristit će se zarezi: str. 12, 16.
- Prezime autora. U nekim slučajevima, ako je prezime imenovano prije navoda ili je jasno kome pripada, ove informacije mogu se izostaviti u zagradama.

Dugi citati (40 riječi ili više). Duge navode treba staviti u zaseban odlomak, odvojen od lijevog ruba stranice s dvije (2) kartice bez uvlačenja i za jednu točku manje u veličini slova. U ovom slučaju nisu potrebni navodnici bilo koje vrste, ali nakon sastanka vaša referenca mora biti uključena u gore spomenute podatke.

Posebni znakovi

U oba slučaja citiranja teksta mogu se pojaviti neki od sljedećih znakova, kratica ili znakova:

Zagrade []. Pojava usred kratkog ili dugog citata teksta u zagradama obično znači da tekst između njih nije dio citata, već pripada istraživaču koji je prisiljen nešto pojasniti ili mu nešto dodati tako da može se u potpunosti razumjeti.
Ibid. ili ibid. Izraz na latinskom koji znači "identičan" i koji se koristi u referenci kako bi čitatelju rekao da tekstualni citat pripada istoj knjizi koja je prethodno citirana.
cit. cit. Ova latinska fraza znači "citirano djelo" i koristi se u slučajevima kada postoji samo jedno autorsko djelo, čime se izbjegava ponavljanje njegovih detalja (budući da su uvijek identični), mijenjajući samo broj stranice.
Et. prema. Ova se latinska kratica koristi za slučajeve djela s glavnim autorom i brojnim suradnicima, previše da bi ih se moglo navesti u cijelosti. Stoga se navodi prezime ravnatelja i prati ova kratica.
Elipsa (...). Koriste se kako bi čitatelju naznačili da postoji dio izostavljenog teksta, bilo prije početka citata, bilo nakon njega, bilo usred njega. Obično se koriste u zagradama.

Primjeri kratkih citata

Kao što možemo vidjeti u Foucaultovu istraživanju (2001.), pojam ludila sastavni je dio razuma, jer “nema civilizacije bez ludila” (str. 45).
Nadalje, "kulturna potrošnja u Latinskoj Americi doseže svoj maksimalni stupanj u odnosu na protok političkih i komercijalnih diskursa, a ne kao u Europi, artikulirana od nacionalnih država" (Jorrinsky, 2015, str. 8).
U tom smislu prikladno je okrenuti se psihoanalizi: "Doktrina bića očituje se kao rezultat introjekcije [kastracije] jezika u pojedinca" (Tournier, 2000, str. 13).
To je ono što Elena Vinelli potvrđuje u svom predgovoru djelu Elena Vinelli, kada potvrđuje da „Sociokulturna konstrukcija spolova razlikuje žensku i mušku subjektivnost“ (2000., str. 5.), dajući nam razumjeti feministički privid koji leži u osnovi romana Sare Gallardo.
Od ovih se istraga ne može očekivati puno više, osim "kratkog razočaranja pronalaskom neslućene istine", kako je to rekao Evers (2005., str. 12.) u svom slavnom istraživačkom časopisu.

Primjeri dugih tekstualnih citata

Tako u Gallardovu romanu (2000) možemo pročitati:

... Ali žene uvijek prolaze u skupinama. Sakrila sam se i čekala. La Mauricia je prošla sa svojim vrčem i odvukao sam je. Svaki dan nakon toga bježala je da me nađe drhteći od straha od svog supruga, ponekad rano, a ponekad kasno, do tog mjesta koje znam. U kući koju sam napravio rukom, da živim sa suprugom, u misiji norveškog gringa živi sa suprugom. (str. 57)

Ovome je prikladno suprotstaviti viziju francuskog autora:

U univerzalnim religijama, poput kršćanstva i budizma, strah i mučnina preludiraju bijegove iz vatrenog duhovnog života. Sada ovaj duhovni život, koji se temelji na pojačavanju prvih zabrana, ipak ima značenje zabave ... (Bataille, 2001., str. 54.)

Pisanje predstavlja mjesto susreta i neslaganja najpozitivnijih i najromantičnijih pogleda oko književne činjenice, budući da može poslužiti za razlike poput onih koje je napravio Sontag (2000):

Ovdje je velika razlika između čitanja i pisanja. Čitanje je poziv, zanat u kojem se, praksom, sudi da postaje sve stručniji. Kao piscu, ono što netko akumulira iznad su neizvjesnosti i tjeskobe. (str. 7)

Ovaj koncept "postajanja" može se naći raštrkan po cijelom filozofovom djelu. Međutim, čini se da je njegovo pojašnjenje složena stvar:

Postati nikad nije oponašanje, ili podjednako, ili prilagođavanje modelu, bilo onom pravde ili istine. Nikada ne postoji pojam od kojeg treba krenuti, dosegnuti ili dosegnuti. Niti dva pojma koja se međusobno zamjenjuju. Pitanje koji je vaš život? Posebno je glupo, jer kako netko postaje, ono što postaje mijenja se koliko i on (...) Binarni strojevi su gotovi: pitanje-odgovor, muško-žensko, muškarac-životinja itd. (Deleuze, 1980, str. 6)

Tako je u prepisci između Freuda i Alberta Einsteina moguće pročitati sljedeće:

... Mnogo ste mlađi od mene i mogu se nadati da ćete do moje dobi biti među mojim 'pristašama'. Budući da neću biti na ovom svijetu da to dokažem, to zadovoljstvo mogu tek predvidjeti sada. Znate što sada mislim: „S ponosom očekujući tako visoku čast, sada uživam ...“ [Ovo je citat iz Goetheova Fausta] (1932, str. 5).

Parafrazirati ili citirati?

Parafraza je reinterpretacija stranog teksta, izražena riječima novog autora. U ovom slučaju, istraživač čita ideje drugog autora, a zatim ih objašnjava vlastitim riječima, ne prestajući pripisivati autorstvo kome odgovaraju.

U nekim se slučajevima parafrazirano ime autora dodaje u zagrade kako bi se pojasnilo da ideje nisu njihove.

S druge strane, doslovni navod je pozajmica iz izvornog teksta, u kojem se referencirani tekst uopće ne intervenira ili mijenja. U oba slučaja poštuje se autorstvo izvornog teksta: plagijarizam nikada nije valjana opcija.

Primjeri parafraza

Kao što je dovoljno rečeno u brojnim knjigama o kvantnoj fizici, ispada da su apsolutni zakoni svemira kojima ga je moderni čovjek pokušao istražiti i razumjeti mnogo fleksibilniji i relativniji (Einstein, 1960) nego što se prethodno pretpostavljalo.
Međutim, nisu da novi nacionalni ideali dolaze iz najkonzervativnijeg krila društva, već da danas igra paradoksalnu alternativnu ulogu u Latinskoj Americi suočeni s ljevičarskim populizmima (Vargas Llosa, 2006.) koji su ga opsjedali. tijekom takozvanog "dugog desetljeća".
Valja napomenuti da je, međutim, ponekad stvar stvar i ništa više (Freud, cit. cit.), pa je prikladno znati na vrijeme prekinuti psihoanalitičku interpretaciju umjetnosti, prije nego što padne u biografski determinizam.
Antropološki trendovi jugoistočne Azije, kao što su već mnogi antropolozi istakli, sadrže elemente manjinskog kulturnog tranzita koji ga čine privlačnim posjetiteljima iz hegemonističke kulture (Coites i sur., 1980.), ali ne i lokalnim susjedima. .
Uz to, Bataille je bio jasan u tom pogledu, udaljavajući svoj stav od tipične mrtvačnice fascinacije postromantičara, suprotstavljajući se radu kao naručivanju i represiji fascinaciji nasiljem (Bataille, 2001.).