Sadržaj
The pripovjedni žanr je književna vrsta koja stvara izmišljeni svijet iz perspektive pripovjedača. Iako su narativi možda nadahnuti stvarnošću, oni su i dalje izmišljeni jer prenose opise i perspektive koje će uvijek biti subjektivne.
Pripovjedački žanr obično je napisan u prozi, iako postoje neki slučajevi narativnih pjesama, poput "Martín Fierro" ili "La Llíada".
Izdavač narativnog žanra naziva se pripovjedač, entitet koji događaje iznosi i povezuje s određenog gledišta. Taj pripovjedač može koristiti prvu osobu (za stvaranje veće bliskosti s činjenicama), drugu osobu (za uspostavljanje odnosa s čitateljem) ili treću osobu (za stvaranje objektivnije i sveobuhvatnije vizije).
U narativnom žanru prevladava referencijalna funkcija jezika, jer on priča priču o određenoj temi ili referencu (koji može biti stvaran ili izmišljen).
Druge dvije glavne književne vrste su lirski žanr koji izražava osjećaje ili stanja uma i dramski žanr koji je napisan u dijalogu i namijenjen je predstavljanju.
- Vidi također: Pripovjedač u prvom, drugom i trećem licu
Narativni podžanrovi su:
- Ep. Ima mitski karakter jer pripovijeda o podvizima herojskih bića, bogova i mitoloških bića.
- Sing of feat. Epski je oblik posvećen podvizima vitezova srednjeg vijeka. Nazivaju ih "pjesmama", jer su ih prenijeli ministranti koji su recitirali ove priče, zbog nepismenosti tadašnjeg društva (11. i 12. stoljeće).
- Priča. Obično je napisan u prozi i odlikuje se kratkoćom, malim brojem likova i jednostavnošću argumenata.
- Roman. Duži od priče, pripovijeda o nizu događaja i opisuje nekoliko likova u složenijoj strukturi. Roman je uvijek, barem djelomično, fikcija. Čak i povijesni romani, iako pripovijedaju stvarne događaje, sadrže činjenice i dijelove fikcije.
- Prispodoba. Iako je kraća od basne, ona također želi prenijeti učenje korištenjem analogije.
- Legenda. Popularna je pripovijest koja se temelji na stvarnom događaju, ali s natprirodnim dodacima koji objašnjavaju različita područja svakodnevnog života. Tradicionalno se prenose usmeno, iako su trenutno sastavljeni i u tiskanim verzijama.
- Basna. Priča kratku priču u kojoj obično glume životinje koje imaju ljudske karakteristike poput sposobnosti govora, razumnog razmišljanja ili zaljubljivanja. Basne sadrže učenje koje se naziva „moralno“ i namijenjene su prenošenju morala društva.
Primjeri narativnog žanra
- Zec i Kornjača. Primjer basne.
Jednom davno bio je zec koji je bio vrlo tašt za svoju brzinu. Uvijek se sprdao s sporošću kornjače. Kornjača se nije obazirala na njeno podsmjehivanje, sve dok je jednog dana nije izazvao na trku. Zec je bio jako iznenađen, ali prihvaćen.
Životinje su okupljene kako bi mogle promatrati utrku i određene su startne i završne točke. Kad je utrka započela, zec je kornjači dao dugo vodstvo, istodobno se ismijavajući. Tada je počeo trčati i vrlo je lako prošao kornjaču. Na pola puta zaustavio se i odmarao. Ali nehotice je zaspala.
U međuvremenu, kornjača je nastavila polako napredovati, ali bez zaustavljanja. Kad se zec probudio, kornjača je bila na samo nekoliko koraka od cilja, a iako je zec trčao što je brže mogao, nije uspio pobijediti u utrci.
Zec je toga dana naučio vrijedne lekcije. Naučio je ne ismijavati druge, jer se nitko ne može smatrati nadređenim drugima. Osim toga, otkrio je da je najvažnije održavati stalni napor prilikom postavljanja cilja.
- Više primjera u: Kratke basne
- Odiseja. Primjer epa u stihu.
(Ulomak: Susret Uliksa sa sirenama)
U međuvremenu čvrsti brod na laganom putu
suočio se sa Sirenama: potaknuo ju je sretan dah
ali odjednom je taj povjetarac prestao, duboko smiren
osjećao se oko sebe: neki je bog zaglađivao valove.
Tada su moji ljudi ustali, sklopili jedro,
spustili su ga na dno čamca i, sjedeći za veslom,
zabijelili su more pjenama s poliranim oštricama.
U međuvremenu sam uzeo oštru broncu i izrezao voštani kruh
i, lomeći ga na male komadiće, stezao sam ih
mojom robusnom rukom: ubrzo su omekšali, jesu
moćni moji prsti i vatra sunčeva odozgo.
Jedan po jedan moji ljudi s njima sam začepio uši
i zauzvrat su mi svezali noge i ruke
na jarbolu, ravno, s jakim konopcima, a zatim
bičevati se veslima vratili su se u zapjenjeno more.
Obala sada nije bila više od dosega krika
i brod za krstarenje je letio, nego su oni to opazili
Sirene su prolazile i podizale svoju zvučnu pjesmu:
"Dođite ovamo, počastite nas, najslavniji Ulisse,
vašeg marša obuzdajte žar da čujete našu pjesmu,
jer ovamo nitko ne prolazi u njegovom crnom čamcu ne obraćajući pažnju
ovom glasu koji s usana teče u slatkom medu.
Tko je rado sluša, zna tisuću stvari:
djela koja znamo da tamo uz Troad i njegova polja
bogova nametnuo moć Trojancima i Argivcima
pa čak i ono što se svugdje događa u plodnoj zemlji ".
Tako su rekli, izdahnuvši slatki glas u mojim grudima
Žudio sam ih čuti. Namrštivši obrve naredio mi je
moji ljudi mi olabave kravatu; veslali su presavijeni
protiv vesla i stojeći Perimed i Euriloh, bacajući
novi konopi na meni surovo su ih prisiljavali na čvorove.
Kad smo ih napokon ostavili iza sebe i više se nije čulo
bilo koji glas ili pjesmu Sirena, mojih vjernih prijatelja
uklonili su vosak koji sam im imao u ušima
smjestio kad je došao i oslobodio me mojih veza.
- Pjesma Roldána. Primjer pjevačkog djela.
(Fragment)
Oliveros se popeo na brdo. Pogledajte s desne strane i vidite kako vojska nevjernika napreduje kroz travnatu dolinu. Odmah nazove Roldána, svog partnera, i kaže:
-Čujem tako naraslu glasinu kako dolazi sa španjolske strane, vidim da toliko visina sja i toliko kaciga svjetluca! Ovi domaćini dovest će naše Francuze u ozbiljne probleme. Ganelon je to dobro znao, niski izdajnik koji nas je odabrao prije cara.
"Šuti, Oliveros", odgovara Roldán; On je moj očuh i ne želim da kažete više ni riječi o njemu!
Oliveros se popeo na visinu. Oči mu prelaze čitav horizont nad španjolskim kraljevstvom i Saracenima koji su se okupili u impozantnom mnoštvu. Sjaje kaciga u čije je zlato postavljeno drago kamenje, štitovi i visinski čelik, a također štuke i gonfaloni vezani za štitove. Ne može čak ni zbrojiti razne trupe: oni su toliko brojni da gubi račun. U srcu se osjeća snažno uznemiren. Koliko mu noge dopuštaju, silazi s brda, prilazi Francuzima i govori im sve što zna.
"Vidio sam nevjernike", kaže Oliveros. Nikad nijedan čovjek nije vidio tako veliku gužvu na zemlji. Sto tisuća je pred nama sa štitom na ruci, svezanim kacigom i prekrivenim bijelim oklopom; njihovi izgarani štitovi blistaju, željezo je uspravno. Morat ćete voditi bitku kakvu nikada prije niste vidjeli. Francuska gospodo, Bog vam pomogao! Oduprite se čvrsto, da nas ne mogu pobijediti!
Francuzi uzvikuju:
-Loš koji bježi! Do smrti, nikome od nas nećete nedostajati!
- Cvijet Ceibo. Primjer legende.
Prije dolaska Španjolaca u Ameriku, mlada žena po imenu Anahí živjela je na obalama rijeke Paraná. Nije bila posebno lijepa, ali njezino je pjevanje oduševilo sve stanovnike njenog sela.
Jednog dana stigli su španjolski osvajači koji su uništili grad i zarobili stanovnike koji su preživjeli napad. Anahí je bila među njima. Te noći, kad je tamničar zaspao, Anahí ga je izbo nožem i pobjegao. No, nedugo nakon toga uhićena je i u znak odmazde zbog svoje pobune vezali su je za drvo i zapalili.
Međutim, umjesto da je konzumira, Anahí se pretvorila u drvo. Od tada postoji ceibo, drvo s crvenim cvjetovima.
- Više primjera u: Legende
- Ispričano srceEdgar Allan Poe. Primjer priče.
Obratite pažnju sada. Smatrate me ludim. Ali ludi ljudi ne znaju ništa. Umjesto toga ... da su me mogli vidjeti! Kad biste mogli vidjeti koliko sam brzo djelovao! S kakvom sam pažnjom ... s kakvim predviđanjem ... s kojom sam disimulacijom išao na posao! Nikad nisam bio ljubazniji prema starcu nego tjedan dana prije nego što sam ga ubio. Svake večeri oko dvanaest okrenuo bih kvaku na njezinim vratima i otvorio ih ... oh, tako tiho!
A onda, kad bi otvor bio dovoljno velik da prođe glavom, podigao bi gluhi fenjer, zatvoren, potpuno zatvoren, tako da se ne vidi svjetlost, a iza njega prolazio bi glavom. Oh, smijali biste se kad biste vidjeli kako je pametno okrenuo glavu! Pomicao ga je polako ... vrlo, vrlo polako, kako ne bi ometao starčev san. Trebao mi je čitav sat da potpuno uvučem glavu kroz otvor na vratima, sve dok ga nisam vidio kako leži na svom krevetu. Hej? Je li luđak mogao biti razborit poput mene?
A onda, kad bi mu glava bila potpuno u sobi, otvorio bi lampion oprezno ... oh, tako oprezno! Da, oprezno je otvarao lampion (jer su šarke zaškripale), otvarao ga je dovoljno da je jedna zraka svjetlosti pala na oko supa. I to sam radio sedam dugih noći ... svake večeri u dvanaest ... ali uvijek sam našao zatvoreno oko i zato mi je bilo nemoguće raditi svoj posao, jer me nije iritirao starac, već zlo oko.
A ujutro, tek počinjući dan, neustrašivo je ušla u njegovu sobu i odlučno mu se obratila, srdačnim glasom ga zazivala i pitala kako je proveo noć. Vidite, morao bih biti vrlo pametan starac da sumnjam da ću ga svake večeri, točno u dvanaest, ići gledati dok spava.
- Prispodoba o sijaču. Evanđelje po svetom Mateju.
Tog dana Isus je napustio dom i sjeo na obalu mora. Takvo se mnoštvo okupilo u njegovoj blizini da se morao popeti da sjedne u čamac, dok je cijela gomila ostala na obali. I poče im mnogo toga govoriti u prispodobama govoreći: Evo, sijač izađe sijati. A kad je bacio sjeme, neki su pali uz cestu, a ptice su došle i pojele ga. Neki su pali na kamenito tlo, gdje nije bilo puno zemlje, a ubrzo su niknuli jer tlo nije bilo duboko; ali kad je sunce izašlo, uvenulo je i uvenulo jer nije imalo korijena. Drugi dio pao je među trnje; trnje je raslo i gušilo ga. Drugi je pak pao na dobro tlo i urodio plodom, stotinu dijelova, još šezdeset i još trideset.
Svatko tko čuje riječ Kraljevstva i ne razumije, dolazi zli i otme ono što mu je posijano u srcu: to je ono što se posije putem. Na kamenjaru se sije ono što riječ čuje i odmah je s radošću prima; ali ono samo po sebi nema korijen, već je prevrtljivo i kad zbog riječi dođe do nevolje ili progona, odmah se spotakne i padne. Ono što se sije među trnjem je onaj koji čuje riječ, ali brige ovoga svijeta i zavođenje bogatstva guše riječ i ona ostaje sterilna. Naprotiv, ono što se sije u dobro tlo je ono koje čuje riječ i razumije je, a donosi plod i daje stotinu, šezdeset ili trideset.
- Rat i mir, autor Leon Tolstoj. Primjer romana.
(Fragment)
Moj sutrašnji cilj neće biti poticanje i ubijanje, već sprečavanje mojih vojnika da pobjegnu od terora koji će napasti njih i mene. Moj će cilj biti da zajednički marširaju i prestraše Francuze, a Francuzi prije nas. Nikad se nije dogodilo i nikada se neće dogoditi da su se dvije pukovnije sudarile i borile i da je to nemoguće. (O Schengrabenu su napisali da smo se na taj način sukobili s Francuzima. Bio sam tamo. I nije istina: Francuzi su pobjegli). Da su se sudarili, borili bi se dok svi nisu ubijeni ili ozlijeđeni, a to se nikad ne događa.
- Nastavite s: Književni žanrovi
